среда, 15. фебруар 2012.

Sretenje..

Moram vam ispričati priču koja mi se nekako urezala u sećanje kao slova u mermer, i do današnjih dana ostala prisutna kao živa slika svakodnevnog.
Više se i ne sećam je li to bio jul ili avgust, a ne znam ni koja je bila godina, znam da sam bio dete tek glavom nešto ispod visine kvake na vratima, bosonog, siromašno odeven, prkosio sam suncu i užasnim problemima koje će mi život tek doneti a kojih tada još nisam ni bio svestan.
Tih dana, te godine, svakodnevno sam sa deda Ratkom gonio seosku stoku na obronke potplaninskog venca na ispašu.
Sećam se jednom, dok sam nekim komadom suve grančice šarao nepoznata slova po podebljem sloju prašine makadam puta, začuo  kako deda Ratko viče i trči za stadom krava i volova niz padinu, ker za njim laje kao da je osetio vuka, a motka iz dedinih ruku motala se u krug iznad njega parajući vreli letnji vazduh.


Sada se sećam svega mnogo bolje nego tada, i sada mi je mnogo jasnije šta se desilo.
Vo predvodnik, sa medenicom najvećom i najlepšom na vratu, zakačio je nekako uže o koje je ona bila privezana, o granu u šipražju, medenica spala, a ''vođa'' se zbog ujeda obada dao u trk. Sva ostala goveda za njim u stampedo, jedva da je nekako deda Ratko u kotlini uspeo s mukom da ih ponovo prikupi, i posle podne vrati gazdama.


Trebam li vući očiglednu paralelu sa ponašanjem mase u današnjem dobu?


***


Kako će nam danas pucnji  počasne topovske paljbe dati do znanja da se nešto važno  dešava u dragoj nam domovini, osvrnuo bih se na detalj, gde se dodeljuje ordenje za izuzetne zasluge iz oblasti svega i svačega a povodom ove svečanosti.
Očaran sam podelom ordenja, zamalo da doživim neki duhovni kolaps nalik propadanju, kada sam detaljno proučio kriterijume pod kojima se dodeljuju, kao i imena dobitnika. Valjda definitivno moram da se podvrgnem nekim lekovima.
E sad, ono što ja hoću da kažem jeste to, da se pod obavezno sneg koji je danima unazad posetio naš život i u velikoj meri ga izmenio silom, mora takođe da se nađe na spisku za odlikovanja.
Elem, niko tako žestoko nije prikucao serbsku naciju u domove kao gospodin SNEG, ni oko čega nismo tako žestoko raspravljali, takav udar u medijima, takve opsežne masovne akcije uz lopate; niko nije uspeo da nas tako ujedini i usmeri; niko nas kao on nije naterao da provodimo vremena i vremena uz TV, ili internet, i automatski nas primorao na edukaciju i informisanost!
Dakle, ukoliko ne bude odlikovan gospodin SNEG, biće to presedan u praksi sa veoma štetnim posledicama po generacije koje dolaze. A vi sad vidite...

 ...nadajući se da ovi redovi imaju poruke...

...vaš Zoran...

Нема коментара:

Постави коментар